Prve reprize nas očekuju u subotu 10. aprila u 17 časova i u nedelju 11. aprila u 12 časova.
Projekat je realizovan uz podršku Ministarstva za kulturu i informisanje Republike Srbije.
„SVETU SE NE MOŽE UGODITI“
Po motivima narodne priče
Autorka: Danka Sekulović
Scenografkinja i kostimografkinja: Hristina Šormaz
Kompozitor: Branko Džinović
Scenski pokret: Tamara Pjević
Stručna savetnica: Ana Popović
Igraju
Duša magarca: Aleksandra Anđelković
Starija sestra: Danka Sekulović
Mlađa sestra: Sofija Uzur
O PREDSTAVI
Pošle dve sestre na pijacu da prodaju magarca. Starija je jahala na magarcu, a mlađa je išla peške. Kada ih videše ljudi, pitaše ih kako to da starija sedi, a mlađa hoda. Zameniše se. Ni to nije valjalo, drugi im reče, kako to da mlađa sedi, a da starija hoda. Na kraju obe sednu na magarca, ali to se nije dopalo magarcu. Zatim su sjahale i krenule peške. Možda je nekome i to bilo čudno, što niko ne jaše magarca, ali još čudije bi bilo kada bi one nosile magarca. Shvativši da se svetu ne može ugoditi sestre se vrate zajedno sa magarcem svojoj kući.
Mila Mašović-Nikolić,
Dramaturg Malog pozorišta „Duško Radović“
REČ AUTORA
ŠTA?
Tema ove predstave obrađuje stalni ljudski problem sa kojim se susrećemo uprkos tehnološkom razvoju čovečanstva. U pitanju je susret sa tuđim mišljenjem, koje može da bude površno i osuđujuće. U želji da ugodimo svetu, mi menjamo svoje postupke umesto da stanemo iza svojih dela, čvrsto i promišljeno.
KAKO?
Jedinstvenim spojem partnerske akrobatike, lutkarstva i pozorišne naracije želimo da predstavimo i sukobimo upravo različita scenska mišljenja. Bilo da je u pitanju veština koju najčešće srećemo u savremenom cirkusu kao što je partnerska akrobatika, ili preko lutkarstva koje se nezasluženo povezuje sa pozorištem za najmlađu decu, sve do bajkovitih tehnika naracije koje svaku radnju izmeštaju u daleki svet gde je sve moguće.
Danka Sekulović,
autorka projekta, dramaturškinja i performerka
REKLE SU O PREDSTAVI
Ja bih da prestanem da ugađam ljudima, ako nemate ništa protiv.
Postoje lekcije koje smo učili još u osnovnoj školi, ali ih iznova ponavljamo. Zato sam odabrala da radim ovu pripovetku. Sa velikim verovanjem da je sopstveno mišljenje najbitnije, pa makar samu sebe namagarčila. Ipak to nije bio slučaj, i nas tri magarice postadosmo malo krdo. Dosta srećna sudbina za jednog magarca.
Danka Sekulović,
autorka projekta, dramaturškinja i performerka
Divno je što je baš ovo moja prva uloga, prva saradnja sa pozorištem i glumcima. Imala sam slobodu da osmislim lik mlađe sestre po svom nahođenju, nije bilo zahteva da ugađam bilo kome. Često poželim da i ja mogu da se smejem iz publike sa decom, ali ne želim da prestanem da budem mlađa sestra na magarcu u isto vreme. Tačno je da se svetu ne može ugoditi, ali mislim da je ova predstava pravi ugođaj za nas i publiku.
Sofija Uzur,
performerka
Tokom 30 godina rada u Malom pozorištu „Duško Radović“ bila sam mačka, sirena, prase… Sad sam unapređena u magarca! Svojeglavost, snaga, izdržljivost, nezamenjivost kada je težak rad u pitanju, naivnost, iskrenost, nesalomiv duh osobine su kojima se, kao i svaki drugi magarac ponosim. Pošto u životu ništa nije slučajno, kao magarac ću proslaviti jubilarnu godinu rada u pozorištu. Možda se „svetu ne može ugoditi“, ali meni može.
Aleksandra Anđelković
glumica Malog pozorišta „Duško Radović“
BIOGRAFIJE GOSTIJU – PRVI PUT U MALOM POZORIŠTU „DUŠKO RADOVIĆ“
Danka Sekulović
06.10.1985.
Diplomirani dramaturg, pomalo lutkar, malo više akrobata u savremenom cirkusu, sa željom da se bavi savremenim plesom i fizičkim teatrom. Nakon završenih studija bavi se najviše dramaturgijom ali često radi i kao asistent reditelja. Zaljubljena u lutkarstvo odlazi u Rusiju na specijalizaciju za lutkarsku režiju. U poslednjih sedam godina član je udruženja koje se bavi razvojem savremenog cirkusa ‚‚Cirkusfera“, gde radi kao izvođač, organizator, edukator, pedagog… Njena autobiografska predstava ‚‚Not the right leg“ u koprodukciji „Cirkusfere“, Otvorenog pozorišta i „Tri groša“ osvojila je brojne nagrade na festivalima širom Srbije. Njeni radovi najčešće nastaju u najvećoj oazi nezavisne kulturne scene Beograda, u Magacinu u „Kraljevića Marka“.
Sofija Uzur
27.03.1998.
Nakon što je završila gimnaziju u svom rodnom gradu Rumi, pridružila se cirkuskoj trupi „Ludifico“ u Novom Sadu, gde je godinu dana istraživala akrobacije na svili u vazduhu, balansiranje na žici i žongliranje gde izvodi svoj prvi performans „Cirkus gradi poverenje“. Nastavlja istraživanje cirkuskih disciplina učestvujući u međunarodnom projektu u Ljubljani, na festivalu „Ana Desetnica“, zatim radi sa beogradskom cirkuskom organizacijom „Cirkusfera“, usavršava partnersku akrobatiku i započinje svoje usavršavanje u okviru te discipline, priključivši se „Erazmus+“ projektu organizovanom od strane francuske cirkuske kompanije „Un loup pour l’homme“. Zatim uči cirkusku pedagogiju u cirkuskoj školi „Turbul“ u Francuskoj. Stečeno pedagoško znanje iskoristila je da sa saradnicima iz „Cirkusfere“ započne i organizuje cirkusku školu za decu u Beogradu.
LETEĆE KRPICE
Ako su vam se dopale leteće krpice u predstavi, evo kako možete da ih napravite.
MATERIJAL:
Biće vam potrebna šaka pirinča, jedan balon i komad materijala koji se zove til.
POSTUPAK:
Pirinač strpljivo ubacite u balon koji potom vežete u čvor. On služi da se pirinač ne rasipa po kući. Zatim zatvoren balon stavite na centar pravougaonog tila, umotate ga i ponovo vežete u čvor, ali tako da višak materijala pravi rep vaše leteće krpice.
Možete da napravite onoliko letećih krpica koliko želite i da se igrate sami ili u društvu.
MOZGALICA
Nekada davno neko mudar je rekao „svetu se ne može ugoditi“. Neko još mudriji izmislio je pripovetku o ocu i sinu, a ona se čuvala u sećanju mnogih pametnih naraštaja i prenosila se sa „kolena na koleno“ sve dok je nije zapisao Vuk Stefanović Karadžić.